Oči na udaru - kad presuše suze

Sindrom suhog oka čest je pratilac starosti u kojoj dolazi do poremećaja suznog filma, no postoje i drugi uzroci zbog kojih se oči mogu osušiti i prije vremena.

Ako imate osjećaj pijeska u očima, peckanja, vid vam je zamagljen, muči vas crvenilo, suhe i umorne oči ili izraženo suzenje, onda je vrlo moguće da bolujete od sindroma suhog oka

Sindrom suhog oka je poremećaj uzrokovan smanjenom proizvodnjom suza, a nastaje kao posljedica smanjenja kvalitete suznog filma, pojačanog isparavanja suza, odumiranja žlijezda koje luče sloj suza, odnosno zbog smanjene učinkovitosti tih žlijezda. Sindrom je povezan s procesom starenja, korištenjem određenih lijekova, raznim utjecajima iz okoliša (suh zrak, vjetar, klimatizacijski uređaji), dugotrajnim radom na računalu (gledajući u ekran smanjuje se broj treptaja u minuti), hormonalnim promjenama, ozljedama oka te mehaničkim opterećenjima (nošenje kontaktnih leća).

Sindrom suhog oka može biti hiposekrecijskog i hiperevaporativnog oblika, a oba oblika se tretiraju pomoću umjetnih suza. Kod hiposekrecijskog oblika one nadomještaju nedovoljnu količinu vodene komponente suza. Ista se terapija primjenjuje i kod tretiranja hiperevaporativnog oblika sindroma suhog oka, no u tom slučaju simptome je moguće umanjiti i stavljanjem toplih obloga ili blagom masažom vjeđa.

Hiposekrecijsko suho oko karakterizira smanjeno lučenje vodene komponente i uglavnom pogađa stariju populaciju. Vodeni sloj suznog filma je njegov najdeblji dio, a luče ga suzne žlijezde. Hiperevaporativno suho oko karakterizira neodgovarajuća funkcija lipidnog sloja - pojačano isparavanje - pri čemu je količina sekrecije suza normalna ili prekomjerna. Ovaj oblik češće pogađa mlade ljude.

Masti koje nam trebaju

Ako imate osjećaj pijeska u očima, peckanja, vid vam je zamagljen, muči vas crvenilo, suhe i umorne oči ili izraženo suzenje, onda je vrlo moguće da bolujete od sindroma suhog oka. Vrlo rijedak simptom je bol, a ako je prisutna, često upućuje na neke druge bolesti oka.

Disfunkcija Meibomovih žlijezda jedan je od najčešćih očnih problema. Meibomove žlijezde kapka stvaraju lipide koji grade lipidni sloj na površini vodenaste sastavnice suza stabilizirajući ih i sprečavajući njihovo isparavanje. Kad se ova disfunkcija počinje liječiti, prvo se sprječava pojava sekundarnog suhog keratokonjunktivitisa. Većini pacijenata pomažu zamjenske „masne“ suze ili blage masti koje se nanose tijekom noći, a dodatna terapija uključuje tople obloge i ponekad masiranje kapaka.

Sindrom suhog oka česta je pojava i kod autoimune bolesti egzokrinih žlijezda i unutarnjih organa, poznatije kao Sjögrenov sindrom. Zbog suhoće sluznice očiju, pacijenti imaju osjećaj pijeska u očima, skloniji su konjunktivitisima i drugim bolestima očiju.

Česta nuspojava lijekova

Smanjenje stvaranja suza i nadražaj oka povezani su i s primjenom lijekova jer sadrže konzervans benzalkonij klorid. Iritacije se javljaju prilikom terapije antihistaminicima (kapi za oko), antidepresivima, beta-blokatorima te oralnim kontraceptivima. Upravo je iritacija oka ono što je karakteristično kod uzimanja većine lijekova. Sindrom suhog oka se često povezuje i s terapijom za liječenje glaukoma jer je riječ o kroničnoj bolesti koja se liječi do kraja života.

Dobra je vijest da se ovaj sindrom može liječiti i da postoje terapije koje mogu ublažiti simptome i spriječiti moguće komplikacije iako je riječ o stanju koje je doživotno.

Dijagnosticira se mjerenjem vlažnosti oka na temelju čega liječnik može utvrditi koliko je ozbiljan vaš problem. Kao što smo već naveli, postoje dva oblika sindroma suhog oka, hiposekrecijski i hiperevaporativni oblik, pa se tako terapije i liječenje razlikuju. Kod hiposekrecijskog oblika pacijentu se preporučuje upotreba umjetnih suza. Potrebno ih je ukapavati nekoliko puta dnevno jer djeluju na površini oka dvadesetak minuta.

Danas na tržištu imamo jako veliki izbor umjetnih suza i ponekad je teško odrediti koje će pacijentu najviše odgovarati. Isto tako je sve veći izbor kapi koje ne sadrže konzervanse, kapi koje su dozirane tako da se troše po ampulama – jedna ampula dnevno. Često se prepisuju i kapi za oči u obliku gela, a njihova je prednost što se dulje zadržavaju na površini oka. Pritom je važno upozoriti korisnike da ih koriste prije spavanja jer zamućuju vid.

Kod terapije hiperevaporativnog oblika suhog oka, pacijentima se uz korištenje "masnih" umjetnih suza preporučuje i blaga masaža vjeđa u smjeru ruba (Meibomove žlijezde) te primjena toplih obloga.

Koraci do dijagnoze

Sindrom suhog oka se može utvrditi na nekoliko načina. Najpoznatiji i najčešće korišten je Schirmerov test pomoću kojeg mjerimo količinu suza. Mjerenje se obavlja tako da trakice stavimo u oba donja forniksa (spojnične vrećice) pri čemu pacijent mora zatvoriti oči, ne smije govoriti niti micati očima. Nakon pet minuta izvadimo trakice i očitavamo dužinu navlaženog dijela trakice. Ako je površina dulja od 10 milimetara, znači da oko proizvodi normalnu količinu suza. No, ako je kraća od pet milimetara, onda možemo zaključiti da je riječ o hiposekrecijskom suhom oku.

Još jedan od načina dijagnosticiranja sindroma suhog oka je bojenje fluoresceinom. Kod ovog testa površinu oka obojimo otopinom fluoresceina (u koncentraciji od 1 %), a zatim oko pregledavamo pomoću kobalt plavog svjetla. Ovim testom mjerimo kvalitetu suza. Nakon što ukapamo fluorescein, pacijent treba trepnuti tri do pet puta, a potom brojimo sekunde od trenutka otvaranja očiju, pa sve do pojave tamne mrlje u suznom filmu kojeg smo prije toga obojali fluoresceinom.

U postavljanju dijagnoze mogu nam poslužiti i Meibomove žlijezde. Pomoću procjene sekrecije lipida možemo utvrditi pati li pacijent od sindroma suhog oka. Ovaj test se naziva ekspresija Meibomovih žlijezda. Pomoću palca lagano masiramo donju vjeđu, odmah ispod ruba, u smjeru prema gore. Izađe li iz oka sekret koji je bistar, osoba ne boluje od sindroma suhog oka.

I za kraj spomenimo i bengalsko crvenilo, test koji se najčešće koristi za otkrivanje Sjögrenovog sindroma. Riječ je o boji koja oboji degenerirane i mrtve stanice te na taj način možemo utvrditi boluje li osoba od navedenog sindroma.

S obzirom na to da je sindrom suhog oka trajno stanje i da prati osobu cijelog života, terapija se propisuje s ciljem sprječavanja komplikacija poput stvaranja ožiljaka i raznih infekcija te u svrhu ublažavanja simptoma. Uz propisanu terapiju, pacijentima se uvijek savjetuje češće treptanje prilikom rada na računalu, gledanja televizije, vožnje te korištenje kapi za oči kada znaju da će boraviti u zadimljenim prostorijama, na vjetru ili suhom zraku, odnosno u svim onim uvjetima koji pojačavaju iritaciju oka.